Publikovano: http://suarhiv.co.rs/downloads/expannonia/Ex_pannonia_1.pdf
Radni rukopis:
ZANATLIJE SUBOTICE U DRŽAVNOM POPISU 1828.GODINE
Za ekonomsko socijalnu istoriju, dragocena vrsta izvora su popisi.Obilje podataka koje oni pružaju,omogućavaju sagledavanje preseka društvene zajednice, u zavisnosti od kriterijuma kojima su se služili popisivači.Sama mogućnost merenja niza kvantitativnih veličina,koje se odnose na društvenu zajednicu u datom vremenskom periodu, daje istraživačima u ruke čvrste polazne osnove za dalju naučnu interpretaciju.
Državni (regnikolarni) popis iz 1828.godine smatra se nezaobilaznom i veoma upotrebljivom građom za proučavanje demografskog i privrednog stanja u Ugarskoj.(1) On je obavljen na osnovu VII zakonskog člana iz 1827.godine.Cilj je bio da se popišu svi poreski obveznici,da bi se omogućio bolji razrez poreza od dotadašnjeg.Dokumentacija je u celosti sačuvana za sve županije na teritoriji današnje Vojvodine.
Dobro pripremljen, po rubrikama je razvrstavao popisane,poimenično beležeći glave porodica od 18-60 godina, i navodio njihovo pokretno i nepokretno imanje, te davao oznake njihovog društvenog statusa.U posebnoj rubrici upisane su zanatlije, ako im je to glavni izvor prihoda,označeno je u kojem zanatu rade,sa koliko kalfi,koliko meseci godišnje, te kakvog su društvenog položaja.
Iz građe popisa koji se čuva u Istorijskom Arhivu-Subotica,izdvojene su poimenično sve zanatlije, i oznake koje se na njih odnose.Razvrstane su u VII grupa zanata (2).
I Kožarsko prerađivačka (čizmar, obućar, krznar …)
II Tekstilno odevna (krojač, tkač, užar …)
III Metalsko prerađivačka (kovač, bravar, satar…)
IV Građevinsko drvna (stolar, staklar, ciglar…)
V Prehrambeno hemijska (mesar, mlinar, sapundžija…)
VI Zdravstveno uslužna (ranar, ilidžar, berber…)
VII Ostali (češljar, sitar, knjigovezac…)
Sumarno su prikazane zanatlije koje ne upražnjavaju svoje zanate. Izvršena je statistička obrada tih podataka i data kroz tabelarne prikaze.
Subotica – slobodni kraljevski grad, po svom statusu, spada u kategoriju naselja sa razvijenijim zanatstvom.O stepenu razvoja u toj oblasti svedoči u prvom redu broj zanatlija, ali i broj vrsta zanata, odnos broja majstora i kalfi,godišnja uposlenost zanatlija, odnos broja stanovnika i zanatlija, odnos broja poreskih obveznika i zanatlija. (3)
Tako po broju od majstora, 766 koji rade i 162 koji nisu upražnjavali zanatsku delatnost, ukupno 928, i 318 kalfi, ukupno 1246,zauzima 6. mesto među slobodnim kraljevskim gradovima po popisu iz 1828. godine (4), a vodeće u poređenju sa gradovima tog ranga u Bačkoj županiji.(5)
Iz odnosa broja majstora i kalfi sagledava se stepen materijalno ekonomske diferencijacije među majstorima zanatlijama,i mogućnosti i načini privređivanja u pojedinim strukama.U najrazvijenijim gradovima je taj odnos bio vrlo visok.(6)U Subotici je sa kalfama radilo 254 majstora, (33,16%) a bez 512 (66,84%) (7) Više od jednog kalfe zapošljavao je samo 41 majstor (5,35%) od ukupnog broja.
U I grupi, kožarsko prerađivačkoj,najvećoj po broju zanatlija, radilo je 337 majstora sa 110 kalfi, što je odnos 32,64%. Veoma je mali broj majstora, samo 8 (2.37%) upošljavao više od jednog kalfe.
U II grupi taj je odnos nešto veći, iznosi 39,23%, pošto je 209 majstora imalo ukupno 82 kalfe. Najveći procenat majstora sa kalfama bio je kod dugmara (50,00%), kabaničara (47,37%) i krojača (42,31).
U III grupi od 53 majstora, 35 rade sa kalfama, ukupno 41 (77,36%).
U IV grupi je radilo 37 majstora i čak 51 kalfa, što daje odnos od 137,84%.Samo je 32,43% radilo bez kalfi. Tako veliki procenat kalfi govori o načinu,vrsti rada zanatlija u toj grupi.Nešto manje procente kalfi nalazimo i u drugim slobodnim kraljevskim gradovima Županije. (8) Dva zidara imala su najviše kalfi,6 i 12,to je odnos 900%.
U V grupi, po zabeleženim podacima 89,66% od svih 116 majstora radi bez kalfi,a 10,34% sa kalfama. I ukupan broj kalfi je veoma mali-23,ili 19,83% .Mesari su imali najviše pomoćnika,kalfi,6 majstora je radilo sa 15 kalfi (250%).
U VI, relativno malobrojnoj grupi, od 8 majstora, samo je 1 berber bio bez kalfe, a ostalih 7 majstora upošljava još 8 kalfi, što je odnos od 100%.
Majstori koji pripadaju VII grupi,najmalobrojnijoj,njih 6, rade sa 3 kalfe,što je 50% odnos majstora i kalfi.
Od ukupno 766 majstora, sa kalfama je radilo 253, ili 33,03%,i zapošljavalo 318 kalfi, što je 41,51% broja majstora. Od svih popisanih zanatlija, ukupno 1084, majstora je 70,66% a kalfi 29,34%. Mali procenat kalfi svedoči o manjem raslojavanju među majstorima-zanatlijama, u odnosu na druge slobodne kraljevske gradove, u prvom redu u Županiji (9)
Broj meseci u godini u kojima zanatlija radi govori o konjukturi određenog zanata, o tome da li je zanatlija mogao da radi čitave godine, ili je sredstva za život obezbeđivao ne samo zanatskom delatnošću.
Od ukupnog broja (766) većina zanatlija, 449,ili 58,62% radila je tokom čitave godine,pola godine 198 ili 25,85%, tri meseca 21 ili 2,74%, zimi 2 ili 0,26%, i 9 meseci godišnje samo jedan zanatlija ili 0,13%.
Po zabeleženim podacima tokom čitave godine radi većina u svim zanatskim grupama,izuzev u prehrambenoj, gde za 95 mlinara nije naznačeno koliko meseci rade.U ostalim strukama procenat onih koji rade 12 meseci kreće se u intervalu od 59,64 kod I grupe do 100 u VI grupi. Najviše zanatlija sa polugodišnjim radnim vremenom je u tekstilno odevnoj (36,36%) i u kožarsko prerađivačkoj struci (33,83%), a po tome su vodeči tkači (85,90) i krzari (70,96). Veoma veliki broj popisanih majstora,čak 162 koji ne upražnjavaju zanate, (10 ), sa gore navedenim podacima upućuju na to da su zanatlije, radeći samo deo godine,ili se pak uopšte ne baveći zanatom nalazile i dodatne izvore prihoda, većinom u poljoprivredi i nadničarskim poslovima.( 11 )
Sam broj zanatskih vrsta u Subotici dostiže tek 46. (12) dok su najrazvijeniji gradovi imali preko 100 različitih zanata ( 13 ). Najrazgranatije su bile tekstilno odevna i građevinsko drvna grupa sa po 9 , zatim metalsko prerađivačka sa 8 i kožarsko prerađivačka sa 7 zanata.
Najviše zanatlija ima u I grupi, 337 majstora , 43,99% od svih majstora i 110 kalfi,ili 34.70% od svih kalfi, ukupno 447 ili 41,27% od ukupnog broja zanatlija, i u II grupi sa 209 majstora, 27,28%, i 82 kalfe, 25,87%, ukupno 291 ili 26,87% od svih zanatlija. To govori o razvijenosti i potrebama tržišta te o dostupnosti sirovina, prvenstveno iz poljoprivrede,stočnih koža,lana,konoplje. U III grupi se ističu po brojnosti kovači,35 majstora i 32 kalfe, što govori o razvijenosti poljoprivrede, gde su kovački poslovi imali najširu primenu. Veliki broj mlinara – 99 u prehrambenoj grupi, takođe svedoči o poljoprivrednoj razvijenosti ovih prostora.
Oznake društvenog položaja nisu date za sve zanatlije, veliki broj, 371 (48,43% ) je bez njih.Od ukupnog broja sa oznakama je 33 plemića ( 4,31% ), građana 148 ( 19,32% ), inkvilina 43 (5,62%), subinkvilina 163 (21,28%), i jedan honoratior (ranar). Majstora plemića je procentualno najviše u tekstilno prerađivačkoj grupi 5,74%, gde ih ima čak 11 među krojačima (14,10%) i kožarsko prerađivačkoj 5,64%. Građana je najviše procentualno u zdravstveno uslužnoj grupi, 50%, 4 ukupno , građevinsko drvnoj 40,54%, 15 ukupno, i u metalsko prerađivačkoj 39,62% , 21 ukupno.
Jezičkom analizom popisanih majstora može se dobiti približna nacionalno etnička struktrura zanatlija u Subotici.U ukupnom broju učešće majstora slovenskih prezimena iznosi 40%, mađarskih 45%, a namačkih 15%. Slična raspodela važi za sve grupe od I do VI, a u VII su zastupljeni Nemci sa 83% i Sloveni sa 17%. U pojedinim zanatima Nemci su jedini majstori:sedlari, štavljači, satari, zidari, tesari, limari, ranar, češljari, knjigovezac, pivar, suknar, farbar tekstila, dimničar, strugari. Samo su tri takva primera za majstore slovenskih prezimena, kod zlatara, bačvara i krovopokrivača i slično za majstore mađarskih przimena koji sami rade kao nožari, sapundžija i ciglar.Majstori slovenskog porekla imaju relativnu većinu kod krznara, 68% i krojača 69%. Majstori mađarskog porekla imaju istu poziciju kod čizmara, 61% njihovog učešća, kod tkača sa 75%, dugmara sa 67%, šeširdžija sa 64%,i kolara sa 77%.Majstora nemačkih prezimena je u većini kod,obućara, sa 85% i čarapara sa 75%.
Celina dobivenih podataka prikazuje slobodni kraljevski grad Suboticu po broju zanatlija kao zanačajan privredno zanatski centar. Na ukupno veliki broj stanovnika, 34 358 (14), i veliki broj poreskih obveznika, proporcionalno tome, dolazio je veliki broj samostalnih zanatlija. (15) Ipak je evidentno relativno zaostajanje broja zanatlija, za vodećim privredno zanatskim gradovima. Najbrojnija je zastupljenost struka vezanih za prerađivanje poljoprivrednih sirovina. To govori o zanatstvu grada Subotice orijentisanom na agrar, kao sirovinsku osnovu i potrošača usluga zanatlija. Veliki broj majstora koji ne rade čitave godine i onih koji uopšte ne obavljaju zanatske delatnosti, takođe upušuje na to da su izvore prihoda nalazili na zemlji. (16) Odnos broja majstora i kalfi, zaostaje za prosečno razvijenim gradovima toga ranga, približavajući se kategoriji naselja ranga trgovišta, gde spada i mali ukupan broj zanatskih vrsta. To govori u Subotici kao naselju koje je ne prelazu u 19. vek doživelo veliko naseljavanje, i povećanje broja stanovnika, pa time i u skladu sa svojim statusom i zanatlija, ali zadžalo neke krakteristike trgovišta, nastavljajuši da živi oslonjena na poljoprivredu, udaljena od prirodnih komunikacija,reka, proizvodeći zanatsku robu uglavnom za sopstvene potrebe.
Stevan Mačković
B e l e š k e
- Dr Antal Hegediš,dr Katarina Čobanović,Demografska i agrarna statistika Vojvodine 1767-1867,Novi Sad, 1991. U studiji se navodi domaća i strana literatura. Posebno je bogata mađarska literatura koja obrađuje popis iz 1828. Važnija je navedena u delu: Erdei Aranka,Békés megye társadalma és gadasága 1828-ban, Gyula,1986.
- Praćena je metodologija razvrstavanja na glavne zanatske grupe koju primenjuje Eperjessy Géza, A szabad királyi városok kézművesipara a reformkori Magyarországon, Budapest,1988.
- navedeno delo, strana 23.
- isto,strana 14. Autor daje tabelu poreskih obveznika i majstora glava porodice, slobodnih kraljevskih gradova , po popisu 1828. Za Suboticu navodi podatak od 13 911 poreskih obveznika, što je drugomesto iza Peste i 777 majstora, što je 6. mesto, iza Segeda sa 1090 majstora.
- Dóka Klára, A dél-alf0ldi iparosság strut]raváltása a feudalizmusból a kapitalizmusba való átmenet korában ( 1828-1870), Tanulmányok Csongrád megye történetáből, XIII, Szeged, 1988, strana 209. Autor daje sledeće podatke za zanatlije slobodnih kraljevskih gradova u Bačkoj županiji, 1828.Subotica – 942 majstora, 315 kalfi, Novi Sad – 515 majstora i 347 kalfi, Sombor – 492 majstora i 260 kalfi.
- isto, strana 200.U tom periodu, prosek u državi je bio na dva majstora jedan kalfa, a u vrlo razvijenim gradovima je na jednog ajstora dolazilo 2 kalfe.
- U poređenju sa drugim slobodnim kraljevskim gradovima u Bačko-bodroškoj županiji,kalfe su zastupljene u najmanjem procentu u odnosu na broj majstora.U Novom Sadu ono iznosi 67,38%, a u Somboru 52,85%,dok je u Subotici samo 41,51%. Procenat majstora bez kalfi (66,84) je približno isti i za Novi Sad. Isto, strana 209.
- isto, strana 209. U Novom Sadu sa 14 majstora drvno prerađivačke struke radi i 14 kalfi (100%), a u Somboru ima 12 majstora i 8 kalfi ( 66,66%).
- isto, strana 210.
- isto, strana 210. Autor navodi 165 takvih majstora u Subotici, Novi Sad je bez njih, a u Somboru ih je samo dvoje.
- isto, strana 210, 211
- isto, 209 strana. U Novom Sadu ima 78 , a u Somboru 52 vrste zanata.
- Eperjessy Géza, navedeno delo, strane 23-25. Slobodne kraljevske gradove svrstava u tri kategorije, po broju vrsti zanata. Najrazvijenije sa preko 100, razvijene sa do 90, i prosečno razvijene sa 60 -80 vrsta zanata.Kod trgovišta je prosečni broj zanata dostizao 40-50.
- Koreni, Svedočenje vekova, Pravni položaj i stanovništvo Subotice 1391-1828, Subotica, 1991. Strana 28.
- Dóka Klára, navedeno delo, strana 199,206. U Ugarskoj je 1828. prosek iznosio 1 zanatlija na 91 stanovnika a u slobodnim kraljevskim gradovima je dostizao 1 majstora zanatliju na 18 stanovnika.U Subotici iznosi 1 zanatlija na 27 stanovnika, računajući ukupan broj zanatlija,sve popisane majstore i kalfe, ili 1 na 37 stanovnika, računajući samo majstore.
- Eperjessy Géza, navedeno delo,strana 59.Autor navodi da se i u privredno razvijenim slobodnim kraljevskim gradovima, veliki deo zanatlije samo povremeno bave zanatstvom, a u prolećnim i letnjim mesecima se bave poljoprivredom, a zanatstvo upražnjavaju u jesen i zimu.