Dešavalo se da građani neke nekaldrmisane ulice solidarno sufinansiraju sa 50% postavljanje kaldrme. Drugu polovinu obezbeđivao je Grad. Takav je primer stanovnika Gabrićeve ulice (ranije Madžarske), 1938. godine.
Svih 49 porodica koje su stanovale u toj ulici potpisalo je i složilo se da učestvuje u finansiranju kaldrme. (Neke od njih su: Holender Hermina i Aladar, Holender Samuilo, ud. Sege Ernesta, Sagmajster Julije, itd.)
Grad je zaista i februara 1939. godine doneo Odluku pod br. V 281/939 kojom se odobrava kaldrmisanje Gabrićeve ulice u širini od 4 metra u proračunskoj sumi od 217 652 dinara.