JUGOSLOVENSKI DNEVNIK (do 16.07.1930. Dnevnik), dnevni list, izlazio svakog dana, od 1933. sem ponedeljka. Pretežno ćirilicom. 
Vlasnik Fedor Nikić, od 2.11.1934. Sava Nikić.
Ideja za osnivanje ovoga dnevnoga lista, koji bi na polju pisane riječi, objedinjavao sve nacionalno domoljubne snage, potekla je svibnja 1928. godine od strane Mesnog odbora nacionalne organizacije Narodna odbrana. Zamisao je bila da nosi ime Severna straža i time simbolizira svoj politički program.
Istodobno sličnu akciju započinje i subotička udruga Severna zvezda koja će 20. kolovoza 1928. i tiskati proglas nacionalnoj Vojvodini najavljujući pokretanje dnevnog lista pod imenom Severna zvezda. Svojim potpisima toj akciji daju potporu istaknuti članovi udruge: državni tužitelj dr. Ferdo Čulinović, profesor fakulteta dr. Aleksa Ivić, odvjetnik dr. Jovan Manojloviić, liječnik dr. Borivoje Miladinović, sudac dr. Hrvoje Nardini i drugi.
Zamisao nije u tom trenutku urodila plodom, pošto je došlo do uvođenje diktature 6. siječnja 1929. godine. No, planove za njeno realiziranje nastavlja da sprovodi predsjednik udruge Severna zvezda dr. Fedor Nikić (1894-1989). On je univerzitetsku karijeru započeo u Beogradu pod okriljem profesora Slobodana Jovanovića da bi 1923. došao je na mjesto docenta i predavača predmeta javnog prava na subotičkom Pravnom fakultetu. Pored zapažene akademske karijere ostaće upamćen na ovim prostorima i kao vrlo angažiran intelektualac na polju odbrane i zaštite nacionalnih interesa, što je bio i jedan od ciljeva njegovih novina, kao skupštinski zastupnik, ali i kao predsjednik subotičkog Novinarskog kluba. Diktatura Kralja Aleksandra je u njegovom svjetonazoru predstavljala spas od uzavrelih političkih strasti. Upravo zbog takvih stavova i nailazi na velikodušno razumijevanja vladajućih krugova u Beogradu, predsjednika vlade genrala Patra Živkovića, kamarile i Kralja lično. To rezultira obilatim novčanim prilozima sa raznih razina vlasti, počev od državnih, proračunskih izvora do sreskih i gradskih. U takvom društvenom ozračju početkom studenog 1929. on tiska proglas nacionalnom Severu, u kome koristeći metaforu o zracima istine najavljuje skori početak izlaženja novoga dnevnika. Prostorije za redakciju su bile iznajmljene u glavnoj gradskoj ulici, Kralja Aleksandra 13 (Korzo), pop Iso Ludajić ih je osveštao, tiskara Fišer i Kraus je bila angažirana kao i veći broj suradnika. Dr. Nikić je bio spreman da tiska prvi broj Dnevnika. 
A za datum njegovog izlaska brižljivo je odabran 25. studeni 1929., dan kada je prije 11 godina Velika narodna skupština u Novom Sadu proglasila prisajedinjenje Vojvodine Kraljevini Srbiji. Profesor Nikić kao urednik novina, da obilježi taj početak, organizirao je i veliki banket u hotelu Zlatno jagnje gdje su kao uzvanice bile prisutne najviđenije ličnosti grada. One su dobijale svježe primjerke lista te mu uz zdravice poželjele uspjeh i dugo izlaženje. A on će, nastupajući kao gorljivi zastupnik nove jugoslavenske ideologije, imati više deklarativni i propagandni nego realni učinak. Sam Fedor Nikić će se osobno vrlo angažirati, putujući širom Vojvodine, Baranje i istočne Slavonije progarirajući svoj list kao organ jugoslavenske akcije i radeći na osnivanju udruga koje bi je pomagale.
Zvanična ideologija koja je negirala postojanje više naroda, a nametala jugoslavensku naciju, preslikavana je u listu. To se očituje i promjenom naziva u Jugoslovenski dnevnik od 16. srpnja 1930. Sam Fedor Nikić napustio je Suboticu jer biva postavljen za pomoćnika Ministra prosvjete 1931. godine. S time, on prepušta 14. veljače 1931. uredničko mjesto Nikoli Bogdanoviću, a on ostaje vlasnik ali i dalje glavni idejni zamajac. Njegova politička uzlazna linija nastavila se i krajem 1931. kada biva izabran i za narodnog poslanika u apatinskom srezu. U narednom periodu ovaj će list, zastupajući ideje o potrebi jačanja Jugoslavije često koristiti krilaticu da bez jugoslavenstva nema Jugoslavije. I po ukidanju diktature 1931, nastavlja da vjerno služi režimskim snagama. Tako reagira vrlo žestoko na tzv. Zagrebačke punktacije Seljačko-demokratske koalicije od 7. studenog 1932. godine, koje kritiziraju kraljevski apsolutizam i srbijansku hegemoniju, ocjenjujući ih kao neprijateljske. Slična je bila i reakcija na Novosadsku rezoluciju iz 28. prosinca iste godine. Sa formiranjem nove režimske stranke – Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS) polovinom 1933. godine, mada je njen visoki funkcioner bio upravo dr. Nikić, kao da dolazi i do slabljenja žara kojim list radi na njenom zastupanju. Na polju vanjske politike novine imaju konstantu da se suprotsavljaju opasnostima mađarskog revanšizma, najenergičnije tražeći i pronalazaći svaku klicu takvih namjera kod severnih susjeda i predstavnika njihovih ideja kod domaćih sunarodnika. Radeći na osiguravanju materijalne podloge listu, u uvjetima negativnih efekata svjetske gospodarske krize, ambiciozni Nikić je pokušao da 1931. godine stvori akcionarsko društvo Jugoslavija koje bi se bavilo izdavanjem Jugoslovenskog dnevnika.
Već u startu je bilo jasno da je to pomalo utopijska ideja, a takav joj je bio i kraj. Nadajući se uspjehu toga preduzetničkog pothvata, bila je naručena i krajem listopada 1931. i isporučena tiskarska mašina iz Beča. No, ni neuspjeh pri upisivanju akcija, koji je ostavio dug za tiskaru, nije omeo Nikića da se upusti u novi rizik prebacivanju sjedišta lista iz Subotice za Novi Sad. Zahvaljujući dobrim političkim utjecajima, uspio je dobiti veliki zajam od Hipotekarne banke, da bi u Novom Sadu lipnja 1933. započeo podizanje monumentalne zgrade – palate Jugoslavenskog dnevnika. Zidanje je završeno travnja 1934. godine. Zadnji broj u Subotici izašao je 18. ožujka 1934. da bi se tiskara i redakcija preselila u novu zgradu, gdje će od 2. lipnja nastaviti da izlazi i djeluje u svojoj misiji. A ona neće potrajati ni godinu dana. Mada je krenuo koracima modernizovanja svoga izgleda, a sadržajem sve više ka senzacionalizmu, bez dubljeg upuštanja u teške političke teme, projekat Nikićevog lista je bio osuđen na propast. Zbog ogromnih dugova, preko 2 miliona dinara, proglašen je bankrot, mašine i oprema su prodati. Zadnji broj se pojavio u nedjelju 3. ožujka 1935. List je se čitao pretežito na teritoriju Vojvodine, a bilo je pokušaja da se proširi na Slavoniju (Osijek) i Šumadiju (Kragujevac).
Neke od redovnih rubrika su bile: vijesti iz svijeta i zemlje, s posebnim osvrtom na vijesti iz banovine, feljtoni nacionalno povijesne tematike, na pr. od Toše Iskruljeva, književni dodatak, dječja, filmska i modna rubrika. Suradnici su mu bili i Joso Šokčić, Lazar Stipić, Csuka János.
Izvori: HAS, F:228. Pravni fakultet
Lit: Kolozsi Tibor, Szabadkai sajtó (1919-1945), Novi Sad 1979, str. 190-196. Dr Dušan Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941, Novi Sad 1983., str. 283-297.
subotickaistorija 