Kako je Subotica gazdovala Kupalištem Palić u međuratnom periodu (1918–1941)

IMG_1321002258Grad Subotica  je u čitavom periodu od 1918. do 1941. bio titular Kupališta Palić, koje je bila posebna administrativna jedinica u sastavu grada (krug, kvart).  U 1927. godini imalo je 2500 stanovnika.  Tako su gradske vlasti, kao i u predratno vreme, bile i najodgovornije za njegov razvoj i prosperitet kao jedinstvenog prirodnog resursa, pogodnog za turističku, zdravstvenu, ugostiteljsku, privrednu delatnost, sport, itd.

SLIKA_14_F-047_odl_1349-1925 Abazija HZs
kafana Abazija, projekat

O lekovitosti palićke vode i blata svedoče prvi podaci s kraja XVIII veka. Svoje „zlatno doba”, Palić kao lečilište, oporavilište i turističko mesto, započinje od polovine XIX veka a vrhunac beleži u prvoj dekadi XX veka. ciglana Reichl karta 1928

Nakon rata, grad je pokušavao da samostalno gazduje i organiziju život Kupališta. Tako su 1920. godine gradske vlasti za 200 000 dinara obnovile  tzv. Štrand kupatilo i izgradile 180 drvenih kabina. U 1921. godini Štrand na severoistočnoj obali jezera će biti izdat pod zakup poznatom subotičkom trgovcu i ugostitelju Marku Stipiću koji je držao pod zakup i Varošku kafanu u Gradskoj kući.  Time on u narednih deset godina raspolaže sa najatraktivnijim delom palićke obale za kupanje – Štrandom.  Već za sezonu 1922. godine, Marko Stipić prenosi pravo zakupa kupališta Štrand na subotičku trgovačku firmu „Commercia d.d.”.  Od 1924. do 1927. godine zakup Štranda prenosi se na Jakova (Jašu) Čovića.sada

            Iz izveštaja koji je upućen Zdravstvenom odsjeku u Novi Sad 1923. godine saznajemo da se motivi za boravak i kupanje na jezeru nisu bitno menjali ni nakon 1918. godine. Palić kao jezersko kupatilo služi stanovništvu grada Subotice i okoline u prvom redu kao ljetovalište i oporavilište za vrijeme ljetnih žega. Ponajviše ga posjećuju porodice sa slabunjavom djecom, kojoj jako godi suvi pjeskoviti teren sa mnogo sunčanih dana. Dalje navodi da je po lekovitosti napozantije sivo-modro blato koje se vadi sa dna jezera. Blato ima karakterističan miris na sumporovodonik.

Do 1926. godine u zgradi Velike gostionice (danas poznatijoj kao Velika terasa) na Paliću zakupljuju se lokali za različite trgovačke radnje, prodaju duvana, berbernicu, prodavnicu.

Hronični finansijski problemi grada, nemogućnost da rentabilno raspolaže sa  Kupalištem, motivisali su gradske oce da 1926. godine raspišu dražbu za njegovo izdavanje u zakup. Američka kompanija Charles Bill McDaniel većinski vlasnik subotičke firme Električna željeznica i osvetljenje d.d, ponudila je najbolje uslove i 1927. godine dobila pravo da raspolaže čitavim Kupalištem u narednih 10 godina. To je na neki način i bio logičan sled. To društvo, u ugovornom odnosu sa gradom od 1895. godine, samim uspostavljanjem tramvajske pruge do Palića, još davne 1897. godine, učinilo je veliki korak ka razvoju Palića. Njegovim uzimanjem u zakup, pored mogućnosti direktne zarade eksploatacijom ugostiteljskih sadržaja, pokušaće da ga učini što primaljivijim za goste, a time i podigne frekventnost tramvajske pruge odnosno da izgradi drugi paralelni tramvajski kolesek.  Ukupna godišnja poseta na Štrandu se kretala oko 50 000 posetilaca. Maksimalni kapacitet je bio oko 80 000. Ugovor o zakupu Električna centrala otkazuje 1.01.1934. godine.           680_001

Sokolski slet 1936. godine i poseta delegacije vlade, Milana Stojadinovića i ministara, ukazuju da su i državne vlasti pokazivale interes za unapređenje Palića. Izgradnja internacionalnog puta Beograd–Horgoš, državna granica, započeta 1934, koja će 1938. godine doći i do palićkog atara, potvrđuje to.

            Gradske vlasti su problem izlivanja otpadnih voda u Palićko jezero, prvi put razmatrale  još 1904. godine ali zbog nedostatka sredstava nisu preduzimale nikakve mere na njihovom prećišćavanju, pa su one i dalje direktno išle u Palić. Gradska kanalizacija, čija dužina krajem tridesetih godina iznosi preko 30 km, koja je u prvo vreme odvodila samo vodu iz domaćinstava  a zatim i industrije, znatno ubrzava prirodni proces odumiranja jezera, menjajući karakteristike vode, čineći je zasićenom sulfatima. Hemijska i biološka ravnoteža jezera, pored svih negativnih uticaja, još nije tada bila toliko alarmantno narušena, da bi onemogućila funkcionisanje Palića kao turističkog mesta.

Nažalost, vremena koja su sledila nisu donela ništa dobro. Od izbijanja rata 1939, nije bilo više mogućnosti za dalekosežne poteze u unapređivanju Palića kao turističkog zamajca subotičke privrede. Palić je tako u čitavom međuratnom periodu ostao samo omiljeno izletište subotičana, sa srazmerno malim brojem stranih posetilaca, koje je živelo od stare slave i većinom od ranije izgrađene infrastrukture. Grad, opterećen nizom svojih komunalnih  problema, kao titular Kupališta, kao ni zakupci koji su njime gospodarili, pokazali su se nedovoljno snažnim faktorima koji bi iz korena promenili i unapredili stanje u Kupalištu Palić.

 

 

 

Oglasi