Naselje Subotica, kako se nalazi udaljeno od prirodnih vodnih tokova, u ravnici, nastalo je i raslo na ukrštanju važnih suvozemnih putnih komunikacija. Putevi su bili vrlo važni i u kasnijim periodima, no njihova izgradnja i održavanje nikada nisu bili na odgovarajućem nivou.
Putevi za vreme rata 1914.-1918. nisu bili održavani i njihovo stanje se znatno pogoršalo.
Po naređenju gradonačelnika, glavni gradski inženjer Kosta Petrović, sastavio je jednu statistiku sa iskazom o stanju puteva. Između ostalog navodi. Od svega 26 puteva, najznačajni su za državu: Topolski, Bajmački, Halaški, Segedinski, Bajski.
Na teritoriji slob. kr. grada Subotice imade:
– 62, 977 kilometara izgrađenih makadamom
– 11, 900 kilometra izgrađenih ciglom
– 243, 795 kilometara neizgrađenih cesta
dakle ukupno 318, 672 kilometara puteva
Ing Petrović daje i predlog da se u nerdnih 5 godina 75 km zidanih cesta obnovi a da se segedinski put dovrši kao i da se bajmočki put izgradi do granice.
Zanimljiv je Iskáz od kocke kameniti kolski putova (IAS, F:47.1493.613/1921) (pored dužine istknuta je i njihova širina!):
u kome stoji da takvih ima 1115 metara, površine 3495 m²
Zbog toga je komunikacija sa okolnim naseljima i salašima, pogotovo u jesen i zimu, bila izuzetno otežana. Stanje puteva se menjalo vrlo sporo i teško i u narednom periodu.
subotickaistorija 