Šta sve saznajemo iz jednog dopisa gradskom Senatu od 30.3.1926. godine? U toj molbi Krug subotičkog diletanstskog društva, potpisana supruga Franje Pietsch, moli radi dobijanja prava za korištenje sale pozorišta dana 4. 04.1926. godine a radi održavanja predstave čiji bi prihod išao u korist zidanja palate Bunjevačka Matice. Odluka gradskih vlasti od 31.3.1926. je bila pozitivna.
Kako će se ispostaviti, od zidanja palate nije bilo ništa. Nije bilo potrebe za tim, pošto će Matica dobiti na korištenje odgovarajući objekat!
O sup. Franje Pietsch vidi: https://suistorija.wordpress.com/subotica-1918-1938/kulturna-dogadanja-u-subotici-nakon-u-prvim-godinama-nakon-rata-1918-1923/
O Bunjevačkoj prosvetnoj Matici vidi: Stevan Mačković, Tri subotičke matice, Subotička matica, Bunjevačka prosvetna matica i Matica subotička, Klasje naših ravni, 3-4, Subotica 2006, str. 66-75
ili: https://suistorija.wordpress.com/o-hrvatima-u-subotici/crtice-iz-zivota-tri-suboticke-matice/
Pravila Matice su potvrđena i odobrena rešenjem Ministarstva unutrešnjih dela, Odeljenja za Bačku, Banat i Baranju, 22. 12. 1925. godine.[1] Aktivni rad Matica će započeti tek od 1.1.1927. U međuvremenu, tokom 1925.i 1926.godine, grupa osnivača, će raditi na obezbeđivanju prostorija i drugih matrijalnih preduslova za početak rada. Podneće molbu Gradskom Proširenom Senatu da im se dozvoli kupovina zgrade u vlasništvu grada.[2] Predlog da se izađe u susret Bunjevačkoj Matici obrazložen je sledećim rečima:”Na području grada zadnjeg doba osnovala se pod naslovom “Bunjevačka Prosvetna Matica” koja po svojim pravilima hoće da služi kulturi. Cilj je proširenje prosvete među bunjevačkim narodom i u vezi sa ovim razvijanje kulture po celom gradu. Da bi ova Matica započeti mogla svoj plemeniti rad – potrebuje prostorije prostorije i iz ovog razloga prededništvo se obratilo molbom Proširenom Senatu da mu se na večito proda zgrada svojina grada u Paje Kujundžića 9.”[3] Gradski većnici su jednoglasno odobrili Matici kupovinu zgrade ( pre rata je tamo bila locirana ženska škola, a danas je to bioskop “Zvezda”. O povijesti te kuće vidi: Josip Temunović, Subotiča matica, Subotica 2002, st. 22 ), po ceni od 50 000 dinara, koju su molioci nudili.[4] Došavši tako u posed objekta, radiće na njegovom pregrađivanju i preuređivanju u cilju nove javne funkcije. Za obezbeđivanje sredstava za realizaciju tih poslova obratiće se ponovo molbom, 9.3.1926. godine, gradskom Senatu, sledećim rećima: “Bunjevačkoj Prosvetnoj Matici kao jedinom kulturnom društvu 70 000 Bunjevaca u Subotici, čast je zamoliti Prošireni Senat, da joj blagoizvoli izglasati jednu svotu kao pripomoć za gradnju prosvetnog doma.” U nastavku kao cilj Matice navode:” …buđenje i širenje bunjevačke svesti i slavenstva, koje će postići prosvećivanjem naroda i ispovedanjem ljubavi i bratske sloge sa braćom Srbima i svima ostalim Slavenima, koji se nalaze u našoj velikoj i lepoj otadžbini.” Gradski oci pozitivno rešavaju i ovu molbu, i odlučuju na sednici 27.3.1927. da Matici dodele sumu od 50 000 dinara.[5] No tu se pomoć grada novoosnovanoj, ali nikako jedinoj, kako je navedeno u molbi, bunjevačkoj kulturnoj instituciji nije završila.
[1] IAS,F:47. Ured Gradonačelnika 1926/1925
[2] IAS,F:47.Zapisnik Proširenog Senata 1925, st. 105,275. i 276. P.S. Molba je uzeta u pretres po hitnom postupku, na sednici održanoj 30.12.1925.godine.
[3] isto
[4] Treba istaći da je prodaja gradskih objekata obično vršena na licitacijama. Taj postupak je ovoga puta izbegnut. Može se zaključiti po kasnijem razvoju događaja u vezi sa tom zgradom, kada je 1933. godine dobila novog vlasnika za cenu od 350 000 dinara, da je i u tom trenutku, njena realna cena bila daleko veća.
[5] IAS, F:47. Zapisnik Proširenog Senata 1927., st. 25,68 P.S.
subotickaistorija 