U drugoj polovini XIX stoljeća rođena su dva čovjeka čije će se obitelji povezati, odnosno čija će se djeca u periodu Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije spojiti u bračnoj zajednici. Riječ je Alfredu Taupertu (1879) profesoru i Gezi Nojčeku (1873) trgovcu. Obojica su bili uspješni. Trgovac je vrlo efikasno razvijao svoj posao, profesor je bio obrazovan, savjestan i cijenjen. I nakon 1918. godine i ulaska u novi imperium, nastavili su da se bave svojim profesijama. U to doba su se njihova djeca upoznala a uskoro je došlo do toga da se Nojčekova ćerka Etela udala se za Alfreda Tauperta mlađeg.
Nakon 23 godine u južnoslavenskoj državi, Subotica je 1941. vraćena pod žezlo Sent Ištvana, kako je to interpretirala tadašnja vlast. No, to nije trajalo zadugo, antifašistički pokret je pobijedio u svjetskim okvirima, i Subotica je oslobođena 10.10.1944. godine. Rat će još potrajati do proljeća naredne godine. Ali, pobedničke snage predvođena komunistima a uz pomoć snaga Crvene armije, u gradu su imale puno posla, uzeli su pravdu u svoje ruke. Krajem 1944. nisu im trebali sudski procesi, optužnice, odvjetnici, branioci okrivljenih…dovoljno je bilo da su imali vlast, u prvom redu oružanu. Svi koji su sačekali oslobodioce, odnosno koji se nisu povukli sa vojnim formacijama poraženih snaga, našli su se izloženi opasnosti da im o životu ili smrti odlučuju predstavnici novih revolucionarnih snaga, koje su u tom povijesnom trenutku držale sve poluge vlasti.
Tko je bio Alfred Taupert (Taubert Alfréd)? On je rođen 1879. godine u mjestu Oravicabánya[1]. U Budimpešti je pohađao fakultet i diplomirao na Budimpeštanskom Kraljevskom mađarskom univerzitetu (A Budapesti Királyi Magyar Tudomány-Egyetem)[2]. Preseljava se u Suboticu i dobiva mjesto gimnazijskog profesora zemljopisa, prirode i crtanja (1903.-1927.)[3]. Supruga mu je bila domaća Bunjevka Kata Sudarević.
I ona je radila u prosvjeti, bila je učiteljica u Ženskoj građanskoj školi – Subotica (Magyar Királyi Állami Polgári Leány Iskola – Szabadka). Kata je od 22.4.1919. bila imenovana za upraviteljicu Ženske i muške građanske škole. Pored rada u školi, gdje je važio za vrlo dobrog nastavnika, Alfred je bio strastveni kolekcionar insekata, sakupio je veliku kolekciju koja je nestala šestdesetih godina.[4] U njihovom braku rodila su se dva sina. Stariji – Gustav (Subotica, 22.05.1906.- ?) i mlađi Alfred (Subotica, 4.09.1909.- 1944.). Gustav se školovao u rodnom gradu, a kada se 1928. upisivao na doktorantske studije na subotičkom Pravnom fakultetu, u rubriku narodnost – upisao je Hrvat!
Sačuvan je dokument, iz 1939. godine, njegova svjedočba o državljanstvu gde stoji da je bio visok 169 cm[5]. Radio je kao odvjetnik i javni bilježnik i za vrijema rata 1941-1944. U periodu tzv. hrvatskog proljeća 1971. našao se na „Nepotpunoj listi nepodobnih Subotičana iz sedamdesetih godina:“[6].
Njegov brat Alfred ml. se isto tako upisao na prava 1922. godine, ali se ispisao sa tog fakulteta i okrenuo u potpuno drugom smjeru, studirao je tehniku i postao inženjer. Po svedočbi o državljanstvu koju je dobio 1937. saznajemo da je bio visok 170 cm[7]. U lokalnoj sportskoj štampi[8] – Subotički Športski List od 12.7.1939. se navodi kao sportaš, takmičio se kao vozač motocikla od 250 cm kubnih.
S druge strane Geza Nojček (Nojcsek Géza) je rođen 1873. godine od oca Ištvana i majke Genoveve Berner. On je registrirao svoju trgovačku radnju 19.08.1897.godine. Imao je za suprugu Etelu (r.1887.). Dobili su sina, koji je nosio očevo ime Géza. Rođen je 16.6.1909. godine. Školovao se prvo u Subotici a zatim na fakultetu u Budimpešti i postao zubni liječnik. Za suprugu je uzeo ćerku mlinara Szvoboda Antala[9]. Poznato je da je ona bila istaknuta u društvenom životu mađarske zajednice, pa je tako na pr. pred samo izbijanje rata u Jugoslaviji 25.1.1941. u Beogradu bila među elitom koja je sudjelovala na balu „Bolyai Farkas”.[10]
Obitelji Nojček i Taupert su se formalno povezale kada se Etela Nojček[11] koja je rođena 28.11.1910. od oca Geze, 22.1.1938. godine udala se za Alfreda i tako ušla u familiju Taupert[12]. Bila je domaćica. U ratnom periodu sudjelovala u političkom životu kao član Imredijeve partije Magyar Megújulás Pártja[13] .
Trgovinom se Geza stariji bavi i nakon rata, u bedekeru ing. Koste Petrovića iz 1927. navodi se je Geza Nojček trgovac kolonijalnom robom i da mu je radnja u Sudarevićevoj 17 (danas – 2019. to je ulica Matije Gupca). 
Bio je angažiran kako u političkom tako i kulturnom životu, obavljao je 1924. funkciju potpredjsednika Mađarske stranke u Subotici, a bio je dugogodišnji (1928-1944) predsjednik mađarskog kulturnog kruga – Népkör (Nakon 1918. naziv društva je kako se to vidi iz prepiske sa gradskim vlastima bio Subotički Pučki Krug). Da Nojček nije bio ekstremista u nacionalnom pogledu svejdoči i jedna molba sa njegovim potpisom. U 1939. godini se u jednom obraćanju gradskim vlastima sa te funkcije kaže: „Mi smo sa naše strane učinili sve što je bilo moguće i potrebno, da živimo u najvećoj slozi i kulturnoj zajednici sa našim sugrađanima srbima i bunjevcima…“[14] Radnja je radila i za vreme okupacije. Danas subotičko udruženje Népkör (A szabadkai Népkör Magyar Művelődési Központ) neguje sjećanja na svog bivšeg predsjednika dodeljivanjem spomen lista koje nosi njegovo ime.[15]
Po dolasku partizanskih snaga, u osvjetničkom valu prema eventualnim ili pravim „zločincima“, od polovine listopada do prvih mjeseci 1945. godine, stradaju čak 4 osobe iz obitelji Nojček[16]. Pogubljeni su – Geza Nojček (1873. -1944.) stariji[17] i njegova supruga – Etela Nojček r. Baštić (21.11.1886. -1944.[18] kao i njihova ćerka – Etela Nojček udata Taupert (1910. -1944.)[19]. Ona je streljana 5.11.1944. godine.
Životom je platila i – Gizela Nojček (1889. -1944.)[20] (vjerovatno sestra Geze Nojčeka).
Isto tako strada i dvoje Taupertovih – Alfred Taupert st. (1879. – Subotica, 1945.)[21] i – Alfred Taupert ml. (Subotica, 4.09.1909. – 1944.)[22]
Šta su usmrćeni imali na duši, šta su i na koji način radili za vrijeme mađarske okupacije, kakvi su im bili odnosi prema susjedima i svim drugim stanovnicima grada, u prvom redu nemađarskih nacionalnosti, sa kojima su dolazili u kontakt[23], kakve su im ikriminacije partizanske vlasti stavljale na teret, teško je utvrditi. To se pogotovo odnosi na ženske osobe -Etelu suprugu Geze starijeg i njihovu ćerku istog imena kao i Gizelu.
Ostaje činjenica da su streljani. Da li je time pravda bila zadovoljena, barem u srcima onih koji su čvrsto držali silu i oružje u svojim rukama?
[1] Oravicabánya (Oravica, rumunjski Oravița, njemački Orawitz ili Orawitza) varošica u Rumunjskoj, županija Krassó-Szörény. https://hu.wikipedia.org/wiki/Oravicab%C3%A1nya
[2] A Budapesti Királyi Magyar Tudomány-Egyetem almanachja 1889-1900 / Egyetemi hallgatók https://library.hungaricana.hu/en/view/KlasszikusOrvosiKonyvek_313/?query=Taupert&pg=194&layout=s
[3] Hicsik Dóra, Alma mater. A szabadkai főgimnázium tanárai. http://adattar.vmmi.org/index.php?ShowObject=konyv&id=246
[4] http://www.eletjel.org.rs/userfiles/files_90/Der_Zoltan_A_Kosztolanyi_csalad_levelezesebol.pdf
[5] Povijesni arhiv Subotica (dalje PoAS), F:57.3901/1939
[6] http://www.hnv.org.rs/knjiznica/iznad_zita_nebo.pdf
[7] PoAS, F:57.3104/1938
[8] http://www.zkvh.org.rs/jdownloads/digital/periodika/sportski_list/su_slist170.pdf
[9] https://suistorija.wordpress.com/industrija-i-industrijalci-ipar-es-iparosok/mala-galerija-likova-industrijalaca-1918-1941/mlinar-svoboda-antun/
[10] http://aracs.org.rs/aracs_images/ertelmiseg%20(2).pdf Gubás Jenő, Értelmiségünk bölcsője
[11] O stradanju Etele Nojček svedoči izvor IAS, F:478 Iskazi o smrtnim slučajevima NO Donji Grad 1948, ubilježenje smrtnog slučaja Taupert Etele .
[12] Pored Etele, stradali su i njen suprug Alfred Taupert kao i njegov otac nastavnik Gimnazije Alfred Taupert stariji (1889. -1944.). 
http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/ ; http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/01/80438/13289.htm Adresa stanovanja familije Taupert je bila Palmotićeva 2. U 1930. godini za tu adresu je izdata dozvola podnosiocu prof. Alfredu Taupertu za spajanje na gradski “arteški bunar na Vilsonovoj ulici, stareškoj pijaci”. PoAS, F:47. III 197/1930.
[13] https://www.arcanum.hu/hu/online-kiadvanyok/Lexikonok-magyarorszag-a-masodik-vilaghaboruban-lexikon-a-zs-F062E/m-F0B8D/magyar-megujulas-partja-F0BB6/
[14] PoAS, F:47. IV 175/1939
[15] http://www.nepkor.rs/wp-content/uploads/Nepkor_MMK_Strategia_2016.pdf Nojcsek Géza-emléklap: a vezetés és irányítás terén elért eredményekért;
[16] vidi: http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/
[17] Mirko Grlica, dr Antal Hegediš, Milan Dubajić, Lazar Merković, Imenik žrtava Drugog svetskog rata na području subotičke opštine, Subotica 2000, str. 273, redni broj 4371. NOJČEK GEZA, oko 70 godina, trgovac. Subotica, 1944-45, (streljan).A.Kasaš,173; Memento, 24. vidi i: http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/01/80438/7995.htm
[18] isto, 4372. supr. NOJČEK GEZE, oko 55 godina, domaćica. Subotica, 1944-45, (streljana).A. Kasas, 173; Memento, 24. vidi: http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/01/80438/7997.htm
Etela Nojček je proglašena umrlom tek 1953. IAS, F:278 Sreski sud Subotica, R. 961/1953.
[19] isto, 6151. TAUPERT rođ. NOJČEK ETEL, Geza, Etel, r.28.11.1910. Subotica, Mađarica, Palmotićeva 2. Subotica, 1944-45, (streljana, R. 37/1948.) MUS, 25/1948; A, Kasaš,174. IAS, F:278 Sreski sud Subotica,R. 37/1948 proglašenje umrlom Nojček Etele.
[20] isto, 4373. NOJČEK GIZELA, Mađarica. Subotica, 1944-45, (streljana). A.Kasaš,173.
[21] Imovina Alfreda Tauperta je bila konfiscirana. IAS, F:278 Sreski sud Subotica, vp.810/1946, konfiskacija imovine Taupert Alfreda.
[22] Po podacima iz http://adattar.vmmi.org/fejezetek/2474/07_iv.az_1944-_1945._evi_megtorlas_aldozatainak_a_nevsora.pdf Alfred mlađi je bio inženjer.
[23] Po prirodi posla u trgovini je Nojček morao da bude u kontaktu sa vrlo mnogo osoba, slično kao i njegov sin Geza ml., koji je bio zubni liječnik.
subotickaistorija 