Uvod: U osvetljavanju, istraživanju prošlih vremena oslanjamo se ponajviše na izvore (zapise, tragove…). Arhivska građa je sigurno neprocenjiva upravo u toj funkciji. Isto važi i kada pokušavamo da rekonstruišemo život i delovanje neke ličnosti, s tim što se tada ne mogu zanemariti svedočenja iz porodičnog okruženja, koja sigurno produbljuju i proširuju sliku o subjektu istraživanja.
Sabanov Ivan: Šta znamo o subotičaninu Sabanov Ivanu na osnovu građe i literature?
Iz službeničkog lista saznajemo da je rođen 13.7.1892. u Subotici, da je jugosloven po narodnosti i državljanstvu, rimokatolik. Od 1918. je oženjen Pančić Jagom sa kojom je dobio 3 dece: Željka/Dezidera (14.3.1919.), Gezu ( 27.7.1921. ) i Ambrozija (23.9.1922.). Služio je vojni rok od 1913. do – 1918. godine.
Od 1922. je zaposlen u službi Grada.
U 1932. “vođen vrućom željom” tražio je i dobio da izvrši promenu porodičnog prezimena Hatvani na Sabanov.
Iz svedočanstva o državljanstvu iz 1935. vidimo da je bio visok 170 cm. smeđe kose i očiju.
U literaturi – Mirko Grlica, dr Antal Hegediš, Milan Dubajić, Lazar Merkovića, Imenik žrtava Drugog svetskog rata na području subotičke opštine, Subotica 2000, str. 432., takođe nalazimo osnovne podatke, vreme i mesto rođenja, roditelje, kao i o datumu smrti.
Tako na 146 stranici pod brojem 2189 srećemo ime: HATVANI SABANOV IVAN, Nikola, Kopunović Karolina, r. 13.7.1892. Subotica, Hrvat, zidar, Kopitarova 20. Subotica, 1.11.1944, (Vp.47 od 23.4.1948). MUS,109/1948; A.Kasaš,174. To jasno upućuje da je Sabanov stradao od oslobodilaca u talasu retorzije u kome su “sumnjivi” civili sa ove teritorije hapšeni, zatvarani, isleđivani a dobar deo njih zatim i streljan, u ogromnoj većini bez ikakvog sudskog postupka.
O njegovom životu pre rata znamo da je bio aktivan u Prvom subotičkom kuglačkom klubu, gde je 1931 (prema sačuvanoj fotografiji) vršio funkciju člana uprave.
Radio je u gradskoj službi. Bio je nadzornik javne čistoće.
Stanovao je u Kopitarevoj ulici br. 20.
Koristio se službenim biciklom, o čemu govori troškovnik za popravku iz 1939. godine.
Zaključak: Bez dopuna drugim izvorima iz arhiva i materijalom, svedočanstvima iz porodičnog kruga, ovo su samo šture i najosnovnije crtice o jednoj ličnosti.