Rimokatolici u Subotici su sredinom dvadesetih godina bili organizirani u 4 Župska ureda: 1. Župu Sv. Tereze 2. Župu Sv. Roka 3. Župu Sv. Đorđa i Župu 4. Sv. Mihaila.
U 1926. gvardijan Župe Sv. Mihovila Radoslav Kujundžić se obratio “Slavnom gradskom Senatu” sa molbom da i njegova župa dobije mjesto za pokapanje – groblje.
U dopisu od 23.3.1926. novodi da svaka župa “imade svoje groblje”, “za Grad Suboticu je sasvim svejedno da li će kupovati grunt za groblje u halaškim ili bajskim vinogradima”. Molbu potkrepljuje i time što iznosi da su “nedavno i Turci dobili svoje groblje” (naravno misli na muhamedansko groblje, prim. aut.), “vrlo je opasno, da se u epidemičnim slučajevima lešine prevoze sa severne strane Grada, dapače i iz dalekih severnih periferija preko čitave Subotice, u bajsko groblje.” 
Nažalost, gradske vlasti nisu mogle izaći u susret molbi. Ističu da je u planu podizanje Centralnog groblja, a da pokope vjernika te župe treba vršiti po “dosadašnjem običaju”.
subotickaistorija 