Iz redovnog godišnjeg Izveštaja za šk. 1928/29 saznajemo ko je sve radio u Državnoj muškoj gimnaziji u Subotici.
- Vasa Stajić
- Alfred Taubert (vidi: O stradanjima obitelji Nojcsek i Taupert, Klasje naših ravni, 8-10, Subotica 2019.) radni tekst: https://subotickaistorija.wordpress.com/crtice-o-stradanjima-obitelji-nojcek-nojcsek-i-taupert/
- Ivan Đurić
- Ivan Modričin
- Ivan Vojnić Tunić
- Branko Orlović
- Dušan Muždeka
- Simeon Pilić
- Lazar Čurčić
- Varvara Medenica
- Vasa Bogdanov
- Božo Bošković
- Danilo Nikolić
- Vlad. Novaković
- Natalija Antić
-
Pavle Tišma
-
Ante Vojnić Tunić
-
Dobr. Spasojević
-
S. Obradović
-
Bogoljub Krejčik
-
Irina Vujanac
-
Vidosava Jović
-
Jelena Damnjanović
-
Dušanka Stojčević
-
Dragutin Jager
-
Živ. Grozdanović
-
Boginja Pavičević
-
Petar Korać
-
Đorđe Stepanov
-
Sava Rajković
-
Dragan Beraković
-
Pavle Zavadovski
-
Isakij Osipov
-
Sergije Muratov
U odeljenjima na mađarskom su bili: Mihajlo Čajkaš, Mihajlo Šefer /Schäffer Mihály (Dunacséb, 1878, – Subotica, 1963). Školovao se kod jezuita u Kaloči. Predavao je latinski i starogrčki jezik.), dr Stefanija Pap, Ferdo Rihter, Velimir Penavin, Mil. Knežević, Marga Bogdanj.
- Mihajlo Čajkaš
- Mihajlo Šefer
- dr Stefanija Pap
- Ferdo Rihter
- dr Julije Petenj
- Milivoj Knažević (Iz L E K S I K O Na PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA, 12 K – Knj)KNEŽEVIĆ, Milivoje (Kragujevac, 19. XI. 1899. – Kragujevac, 13. VII. 1973.), profesor književnosti i jezika, pisac, sakupljač narodnih pjesama, esejist, folklorist. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu i četiri razreda gimnazije. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata kao dobrovoljac sa srpskom vojskom 1915. povlači se preko Albanije na Krf, nakon čega je upućen u Francusku, gdje nastavlja školovanje. Nakon povratka iz Francuske nastavlja studij i diplomira jugoslavensku književnost i srpsko-hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Službovanje je započeo 1923. u Subotici kao gimnazijski profesor, gdje ostaje do 1933. Tada postaje ravnatelj gimnazije u Senti, a od 1939. profesor je u gimnaziji u Beogradu. Sudjeluje u obrani Jugoslavije 1941., zarobljen je u Herceg-Novom te je Drugi svjetski rat proveo u talijanskom i njemačkom zarobljeništvu. Nakon povratka u Beograd radi u Biblioteci Pravnoga fakulteta, zatim u Institutu za srpski jezik Srpske akademije znanosti i umjetnosti do 1962., od kada kao umirovljenik živi do smrti u Kragujevcu. Autor je više knjiga pjesama, drama i rasprava, osobito iz narodne književnosti, a uredio je i priredio više posebnih publikacija (Vojvodina i Srbija, Subotica, 1926., pretisak iz Književnog severa, 6-8/1926; Ivan Antunović : (iz pisama Iliji Okrugiću-Sremcu), Subotica, 1930., pretisak iz Književnog severa, 7-10/1930, i dr.). Za Bunjevce su najvažnije njegove knjige Bunjevačke narodne pesme : Kraljičke (Subotica, 1930.), Ivan Antunović : Život i delo (Novi Sad, 1935., pretisak članka »Ivan Antunović«, Letopis Matice srpske, 1/1935), za koju je 1933. dobio nagradu Bunjevačke prosvetne matice, te Bunjevačke narodne pripovetke (Subotica, 1939.), koje je prikupio i objavio skupa s Balintom Vujkovom. Objavio je još i članke »Biskup Ivan Antunović i preporod bačkih Bunjevaca« (Soko na Jadranu, Split, 5-6/1936) i »Biskup Ivan Antunović preporoditelj bačkih Bunjevaca« (Glasnik jugoslovenskog profesorskog društva, Beograd, 11-12/1938).Njegovo djelovanje u Subotici ostavilo je izniman trag na književnost bačkih Bunjevaca. Kao profesor subotičke gimnazije, pokrenuo je i uređivao mjesečni časopis Književni sever (1925.-35.). U njemu je, među ostalim, obrađivana i bunjevačka književnost. Najvažniji su tematski brojevi O Bunjevcima (3-4/1927 i 7-10/1930), posvećeni bunjevačkoj povijesti, etnografiji i književnosti, te Bunjevačka narodna čitanka (7-9/1931) o bunjevačkim književnicima, koji su tiskani i kao posebne knjige. Kao profesor te pisac i urednik snažno je utjecao na formiranje nekoliko generacija pisaca u Subotici, među njima i Balinta Vujkova. Posebnu pozornost posvetio je objavljivanju njihovih prvih literarnih pokušaja. U temama o prošlosti Bunjevaca želio je pružiti »za naučna ispitivanja Bunjevaca što više građe«, ali su priloge pisali ponajviše srpski autori, najčešće profesori subotičkoga Pravnoga fakulteta i beogradskoga sveučilišta, uz rijetke unitarno orijentirane Hrvate (Ivo Milić) i Bunjevce (Mijo Mandić, Kata Prćić, Lazar Stipić), koji su bunjevačku povijest nastojali vezati isključivo uz srpsku. Osobito se bavio bunjevačkom narodnom književnošću, ali je i taj dio baštine obradio na srpskom jeziku, napose običaj »kraljica«. Važniji pseudonimi: ***, Albert Courbier, Branko Josić, Dragomir Prokić, Dž., Mil. Ilovac, Kosta Milivojević, M., M. V. K., Mi, Miladin Pantelić, Milan Ilić, Milo Borić, Nikola Todorović, R., R.R., Spektator, Stanko Jelić, Veco Dulić, X. Y.Lit.: B. Vujkov, Fragmenti o liku Milivoja V. Kneževića; M. Nikolić, Milivoje V. Knežević (1899-1973), Rukovet, 2/1986, Subotica; Leksikon pisaca Jugoslavije, 3, Novi Sad, 1987; M. Cindori (ur.) Književni sever (1925–1935) : Zbornik radova, Novi Sad, 1999; Srpski biografski rečnik, 5, Novi Sad, 2011.Čeliković
- Marga Bogdanj
- Andrija Kujundžić (Andrija Kujundžić je 1945. bio osuđen na tri godina robije zbog neprijateljske propagande)