PRILOG O SUBOTIČKIM ULICAMA I NJIHOVIM NAZIVIMA

Publikovano u časopisu EX PANNONIA br. 15-16.

Lajčo Vujković

PRILOG O SUBOTIČKIM ULICAMA I NJIHOVIM NAZIVIMA[1]

Razvoj naselja od koga će postati današnja Subotica počinje gradnjom utvrde, koju je već oko 1470. god. podigao Joannes Pongrac, erdeljski vojvoda. U vrijeme boravka Turaka u ovim krajevima podignuta je utvrda na uzvišenju tj. pješčanoj dini između dvije močvare, predstavljajući važnu strategijsku točku, ne toliko radi obrane od napada, nego više kao odmorište i polazište vojnika u pljačkaške pohode po bližoj i daljoj okolini.

1697_ Suboticka tvrdjava__ 3-3-2-0 A3
Utvrda na veduti iz 1697.

 

Prve odluke i propisi o gradnji – razvoju utvrde donose se već tokom 1780. god. kojih su se pridržavali sve do XIX stoljeća kada se donose prvi građevinski propisi i pravilnici.

U ovoj utvrdi smjestili su se franjevci 1693. god., koja je preuređena u crkvu i nastambu franjevaca. Preuređena je tijekom 1723. god. u samostan, a od 1729. gradi se nova crkva koja je završena 1736. god. i posvećena je sv. Mihailu Arkanđelu. Tokom više godina, crkva i samostan su nadograđivani i preuređivani da bi 1907. god. izgrađen konačno još jedan (lijevi) zvonik i to je današnji oblik ove crkve i samostana.

Nesporna je činjenica da se u to vrijeme stanovništvo nalazilo razbacano po pustarama, a u vrijeme turskih pljačkaških pohoda krilo se po močvarama jer su turski vojnici silovali žensko stanovništvo, odvodili u ropstvo dio stanovništva, pogotovo djevojke i djecu. Život pod stalnom prijetnjom mučitelja i progonitelja bio je nesnošljiv. Poslije izgubljene bitke pod Bečom (1683), te izgubljenih više bitki po Panoniji, pa istjerivanje iz Budimpešte (1686), Turci dolaze do saznanja da će morati napuštati ove krajeve, nakon skoro punih dvijestotine godina korištenja ove teritorije. Turci su svoj bijes iskaljivali na siromašnom i nezaštićenom stanovništvu, koje bi se često razbježalo po močvarama i ritovima odnosno po daljoj okolini (Bajmak, Mélykút, Ludaš i dr.).

Razvoj utvrde je uslijedio poslije protjerivanja turske vojske, jer je sama utvrda bila mala, ograđena dvostrukim šancem. O veličini utvrde u prilog govori i činjenica da je prvo poznato groblje bilo veoma blizu, izvan utvrde, na prostoru na kojem je kasnije podignuta kapela sv. Roke u ulici Matka Vukovića, nepunih dvijestotine metara od utvrde.

Grad se širi i raste tokom dva stoljeća oko utvrde od novoformiranog centra, duž zrakasto raspoređenih saobraćajnih pravaca, na osnovu prostorno inženjersko – tehničkih propisa od 1779. pa 1782. i nadalje. To je vrijeme kada se određuje gradsko centralno područje, kada se središte grada razdvaja od prelaznih do prigradskih područja. To je vrijeme kada je Subotica podijeljena na četiri administrativna kvarta a od početka XX stoljeća teritorija grada se dijeli na deset kvartova. Razvojni dio estetskog – urbanog uređenja grada nastaje osnivanjem raznih gradskih, tehničkih, građevinskih odbora i komisija, koje donose građevinske pravilnike. Još 28. lipnja davne 1786. podnijet je Magistratu grada zahtjev sa 21 pitanjem na koje Magistrat po 5. pitanju donosi odluku kojom će se izvršiti regulacija brojeva kuća te naziva. Moguće je da Magistrat o tome nije baš odmah vodio računa, ali je evidentno da je kraljevski komesar Jozef Gludovac naredio Magistratu da se zatrpaju rupe u ulicama u kojima se atmosferske padavine zadržavaju i preko tih rupa kola teško prolaze. Očito je da kraljevski komesar Jozef Gludovac već pokušavao primijeniti zakonske regulative koje sa svojim iskustvom donosi iz prijestolnice Austrougarske odnosna Beča.

isec 1778 Subotica_Kovats GR A3
Isječak centra na karti inž. Kovatsa iz 1778

 

Prve karte na kojima se pojavljuju imena ulica potiču iz druge polovice XIX stoljeća a vezana su uz imena kraljevskih komesara koji su prvi donosili razne propise za uređenje, imenovanje i druga pravila što se tiče održavanja uređenja ulica a to su bili: Mihály Ürmenyi (1782 – 1788), Jozef Gludovac (1788 – 1790), Ferenc Skulteti (1819 – 1823) i Pál Ötvös (1840 – 1845).

Takvo uvođenje reda i propisa u tadašnjoj Subotici vidi se i u kasnijoj budućnosti, kada u Suboticu dolazi kraljevski komesar Ferenc Skulteti (1819 – 1823) te i on donosi prijedlog i uputstvo u 18 točaka među kojima je i uputstvo o potrebi uljepšavanja grada, uređenje ulica te održavanje reda i čistoće kao i sigurnosti na ulicama koji je ostao na snazi kao Pravilnik o gradnji uz manje dopune sve do 1861. godine.

3-1-1-4 400 dpi orig.jpg

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Karta Vlassich-a iz 1816.

 

U Subotici je već 1840. god. donijet prvi „Načelni urbanistički plan za najuži centar” što se vezuje za dolazak izaslatog kraljevskog komesara Ürményi Mihalya.

Pravilnici se mijenjaju, dopunjuju 1876. pa 1882. kada je izvršen premjer grada od strane Könyves Toth Mihály-a a date su smjernice za Regulacioni plan po kojem se Subotica razvija sve do I svjetskog rata. U Subotici se obrazuju široke ulice, trgovi, parkovi, dječja igrališta, stvaraju se nove, reguliraju krive i neregulirane ulice, vrši se ozelenjavanje, saniraju podvodni tereni itd. Na subotičke zgrade postavljene su prve ploče s nazivima ulica i trgova, koje su dobile imena istaknutih intelektualaca, umjetnika, državnika, javnih djelatnika i vojskovođa. Ovom prilikom je korišteno dosta imena ljudi koji su uzeli učešća u čuvenim okršajima 1848/49. godine te se tako zabilježio njihov značajan doprinos ovom gradu.[2]

Po osnovnom i etimološkom pojmu u l i c a je takva saobraćajna korisna površina čija površina je predviđena za saobraćaj. Ulica ili put, može biti obična, javna, gradska ili čak i privatna. Širina ulice može biti različita i koristi se samo za običan saobraćaj u jednom smjeru, u dva smjera, široka, avenija sa i bez drvoreda i travnate površine već u koju svrhu se koristi i prilagođuje.

Najosnovnije je mjerilo za put je širina od cca 2,5 m. kojim se može saobraćati običnim vozilom a ova mjerilo je koliko toliko važeće i danas bez obzira na intenzitet saobraćaja.[3]

Koliko je razvoj bio intenzivan vidi se na poznatoj karti Weinwurma iz 1799 godine čiji se original čuva u Budimpešti. Subotica je podijeljena na četiri kvarta s kućama koje nose brojeve tj. tako da nema naziva pojedinačnih ulica. Kuće imaju svoje brojeve po kvartovima.

Ferenc Skulteti kraljevski komesar boraveći u Subotici doprinio je mnogo na uređenju grada i samih ulica. Jedna od njegovih izdatih naredbi na sjednici gradskog Senata bila je preporuka da kod otvaranja novih ulica treba paziti da one budu široke najmanje 10 hvati (18,96 m.)[4].

Pri Gradskom Senatu Subotice postojala je komisija za uređenje grada koja je bila snovana još 18. srpnja 1820. g u sastavu: gradski konzul Franjo Czorda, senator Josip Antunović, Matija Marković, Šimon Mukić, Stanislav Stipić (predsjednik Izabrane opštine) i Josef Vistinger, gradski građevinski inspektor.

Subotica u to vrijeme ima oko 4000 kuća.

U Pravilniku o trotoarima navedeno je decidirano i jasno, tko snosi troškove oko održavanja trotoara tj. da padaju na teret vlasnika kuće u I. kvartu, dok za trotoare u II. kvartu ¾ troškova padaju na teret vlasnika kuće a ¼ na teret grada. Ako vlasnik kuće plaća više od 12 kruna poreza oslobođen je troškova oko održavanja trotoara.

Po istom propisu trotoari ne mogu biti širi od 4 m niti uži od 1 m. Tamo gdje postoji trotoar širi od 2 m. vlasnik kuće snosi troškove održavanja samo do 2 m. a ostali dio pada na tere grada.

Još u raniji vrijeme određeno je 6 glavnih ulica u unutrašnjosti grada – što je predstavljalo gradsko jezgro, da bi se isto razlikovalo od predgrađa. Ovaj četverokut nije ograničen s nazivima ulica jer ulice još nisu imale nazive već su navedeni vlasnici kuća na pojedinim lokacijama. U posljednje vrijeme dr. Viktorija Aladžić u svom istraživanju je uspjela rekonstruirati lokacije ovih kuća i odrediti nazive ulica unutar kojih se nalazilo gradsko jezgro. Prostor između kuća Janoša Varge, Katerine Štajninger, Georga Šulca, Maćaša Kestheljija, Stipić Stipana, Jožefa Balaža, Jožefa RačmanjijaPavla Vojnića, Adama Kulunčića, Sime Kovačevića, Antona poljakovića, ud. Marjana Šišković, Ivana Mukića, Antona Sagmajstera, Arsena Krnajskog nazad do kuće, Janoša Varge. Rekonstrukcijom i istraživanjem je utvrđeno da  gradsko jezgro počinje od današnjeg ugla ulice Đure Đakovića i Maksima Gorkog – do ugla sa Braćom Radić – ulicom Maksima Gorkog do ugla sa Zagrebačkom – Zagrebačkom preko Somborskog puta, Preradovićevom – do ugla Karađorđevog puta i Žarka Zrenjanina – ovom ulicom do Trga Oktobarske revolucije preko Trga Sinangoge, ulicom Zmaj Jovinom do ugla Đure Đakovića te ovom ulicom nazad do ugla sa ulicom Maksima Gorkog.

    SZABADKA 1884__IAS__3-2-1-4

  1. kvart je oivičen ulicom od centra grada prema Segedinskom putu, današnjom Prvomajskom ulicom – numerirane su kuće od 1 do 154,
  2. kvartu koji je oivičen ulicama današnjom Prvomajskom i Beogradskim putem nalaze se kuće sa brojevima od 1 – 395,

III. kvart se prostirao između puta koji je vodio prema Paliću ispod današnjeg željezničkog mosta i puta koji je vodio prema Somborskoj kapiji , današnje ulice Matka Vukovića i somborskog puta sa kućama koje nose brojeve od 1 – 195,

  1. kvart se prostirao između Ulice Matka Vukovića i Somborskog puta i Beogradskog puta sa kućama koje nose brojeve od 1 – 90 odnosno 479 –505, sa pretpostavkom da nedostajući brojevi nose kuće koje su udaljene od centra i ne nalaze se ucrtane na predmetnoj karti.[5]

Raspodjelu gradske teritorije na kvartove – reone, kao potvrdu ovog nalazimo podatak o raspodjeli gradskog jezgra iz 1862. godine, koji  prikazuje skoro identičan raspored kvartova u gradu koji je ostao do danas i to:

I. KVART      sa    508 kuća

II. KVART      sa    851 kućom

III.KVART     sa    899 kuća

IV. KVART sa    621 kućom

V. KVART      sa  1053 kuća

VI. KVART sa    724 kuće

VII. KVART      sa    359 kuće

VIII. KVART      sa     519 kuća

Ukupno:   5524

Na ovom prostoru u 5.524 evidentiranih kuća živjelo je 1862. godine ukupno 38.387 stanovnik dok je na pustarama bilo još 3.256 kuće i salaša sa 20.853 stanovnika. Znači Subotica je imala 8.780 kuće s ukupno 60.040 stanovnika.

Rast stanovnika i kuća i razvoj grada je tekao permanentno, tako da je već 1890. g. evidentirano 5708 kuća u gradu sa 38.573 stanovnika, dok se na pustarama nalazilo 5.355 kuća sa 34.410 stanovnika. Ovo su bile poreske evidencije onih stanovnika koji su plaćali porez na kuće.

BROJ STANOVNIKA SUBOTICE 1702-2002

godina broj stanovnika
1702. 1 969
1751.
1765. 9 556
1770. 9 840
1772. 10 364
1778. 21 471
1787. 20 708
1828. 34 258
1850 49 958
1870. 56 816
1900. 82 835
1910. 93 232
1919.  101 286
1921. 90 961
1931. 100 058
1961 111 030
2002. 150 534

 

Sredinom XIX. stoljeća Janos Skulteti, kraljevski komesar radi lakšeg evidentiranja počinje se sa naimenovanjem prvih ulica u centru grada. Prvi podaci o nazivima ulica se pojavilo kada je Namjesništvo Ugarske zatražilo od Gradskog vijeća 28. veljače 1832. g. da se izvrši premjeravanje pašnjaka i travnatih terena, izvrši pošumljavanje radi povezivanja pijeska vijavca odnosno da se odrede nazivi ulica, brojevi kuća, da se groblja premjeste van gradskih šančeva, ulice poplačaju na raskrsnicama i da se javni putevi redovito održavaju. Inače iz godine 1789. postoji kod Gradske uprave i prvi plan Subotice izrađen po inž. Gabrijelu Vlašiću.

Prvi podaci o popločavanju gradskih ulica potiče iz vremena 1878. godina, kada su popločane prve ulice: Peštanski, Halaški put, od gradskog trga do Zemunica. U toku dvije godine popločane su još Segedinski, Somborski, i Petrovaradinski put (danas Put Braće Radića) te još nekoliko gradskih ulica u centru grada. Glavni trg ispred današnjeg glavnog – svečanog ulaza u Gradsku kuću prema ulici Dimitrija Tucovića popločan je 1879. g.

1884 orig

Nazivi ulica tijekom perioda od oko 150 godina mijenjani su u nekoliko navrata, noseći snažne ideološke poruke svoga doba, i mogu podijeli na periode:

  1. period do završetka I. svjetskog rata (1918.)
  2. period od 1918. do 1941.
  • period od 1941. do 1945.
  1. period od 1945. do 1960/2.
  2. period od 1962. do današnjih dana kada dolazi do naglog razvoja grada, Subotica se širi na sve strane, nastaju nova satelitska naselja i otvaraju se nove ulice na periferiji.

U daljem razvoju grada poslije završetka I. svjetskog rata, 1920. g. donijeta je odluka da se oslobodi svega što podsjeća na bivšu državu Austrougarsku. Gradski senat je odlučio da se svim nazivima ulica u gradu i okolici daju srpskohrvatski nazivi u skladu s poviješću i kulturom južnoslavenskih naroda.

Iste godine naimenovan je ing. Kosta Petrović za glavnog inženjera a kasnije za šefa građevinskog odjeljenja u Subotici koji je uzeo aktivnog i značajnog učešća u preimenovanju ulica u Subotici.

U vremenu poslijeratnog zanosa, ujedinjenja i stvaranja Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije pored zasluženih vojnih lica, književnika, znamenitih ličnosti koriste se i prozaična imena za pojedine ulice pa tako imamo nazive: Cvetna, Čemerna, Čudna, Dedina, Dolnja,, Ključeva, Kriva, Majčina, Mača, Mila, Mirna, Otvorena, Prava,  Ravna. Sitna, Seoska, Slepa, Stara, Tesna, Tiha,  Uska,  Usporedna, Varoška, Vesela, Zavojna…

 1936 Subotica da ili ne 3-2-1-25

Okupacijom Subotice u travnju 1941. g. skoro sve ulice dobivaju svoje stare nazive koje su nosile u Ugarskoj sve do kraja I. svjetskog rata, ali naravno da aktualni režim po političkom stavu, daje značajnijim ulicama ili trgovima nazive fašističkih vođa – Hitlera, Hortyja, Ribentropa i sl. Pored toga davana su i imena: Alig (Jedva), Anyos (Svekrvina ulica), Barna (Smeđa), Beke (u. mira),  Bimbo (Pupoljak), Bojtár (Pastirova u.), Csöp (Kap u.), Dallos (Ulica pesme), Darab (Parče u.), Divat (ulica mode), Epres (Jagodna), Hideg (Hladna),  Hosszu (Duga), Keskeny (Uzana), Kormos (Čađava), Kötö, (Vezna ulica), Kürt, (Ulica trube), Láng, (Plamena u.), Nap (Sunčeva u.), Néma (Nema) Nyil (Ulica strele), Sajtó, (Ulica štampe), Szellö (Ulica povetarca), Szives, (Ljubazna), Szük (Uska), Tolas,(Perjana),  Torma, (Ulica rena),  Töcsér (Ulica levka),  Tömlö (Meh ulica), Tört (Lomljena), Tuba (Ulica tube),  Somlyék  (Ulica Šomljek), Süveg (Ulica šešira), Vak (Slepa), Verem (Ulica jame), Világos (Svetla), Zárt (Zatvorena), Zivatar (Pljusak),  Zsák (Slepa), ali postoje i  Appostol (Apostolova), Galamb (Golubova),  Gém  (Ulica čaplje) Goya, (Rodina), Hattyu (Labudova),  Madár (Ptičja), Nyúl  (Zečja) Pille (Leptirova), Sas i  (Orlova) Tigris u.  (Tigrova).

sec F-068_V_1148-1948 HZs
Nazivi ulica u centru grada, 1943.

 

U periodu nakon kraja 1944. godine nazivi ulica imaju jasno izražen komunistički odnosno  socijalistički karakter. Nazivi nose pored imena književnika, značajnih ličnosti, heroja, revolucionara.  Neke svoj naziv nose po zanatu, zanimanju kao: Činovnička, Čipkarska, Invalidska, Republikanska, Radnička, Udarnička, Vinogradarska ili Zadrugarska.

Svaka ulica ima svoju povijest, važne objekte i položaj i prema njima dobivaju svoje ime ili neke važne ličnosti (književnik, general, državnik i sl.) a neke imaju i više imena jer su mijenjale imena iz povijesnih ili društveno političkih razloga. Rijetko se događalo da je neka ulica zadržala svoje prvotno ime. Poslijeratno vrijeme poslije II. sv. rata u Subotici je karakteristično da niti jedna ulica nije zadržala svoj prvotni naziv od početka dodjele imena do danas bez obzira da li je nosila obilježje bilo kod političkog režima ili lica iz ranijih epoha.

Kao osnov za upoređenje naziva ulica uzeta je karta koja se nalazi u prilogu knjige Blaška Vojnića, Subotica juče i danas[6]  iz 1950. g. i predmetom je poređenja u smislu promjena naziva unazad do prvih početaka davanja naziva ulica. Ova karta grada Subotice ima na popisu 374 imena.

Ulice i gradski prostor u poslijeratnom periodu se naglo širio i povećavao broj ulica i ulice nose imena koji se nije naročito mijenjao. Neke od ovih ulica su mijenjale u posljednjem periodu svoje nazive već prema nekim aktualnim političkim.

1950_Subotica_danas_juce_sutra
Subotica, 1950.

PDF: Uporedni nazivi ulica tokom perioda 1868 – 1950

Korjenita promjena se događa u vrijeme između 1950. g. kada su ulice vode abecednim redom po prezimenu i imenu raznih ličnosti, dok se na karti od 1963.g. pa nadalje sve do današnjih dana ulice se vode u registru ulica po imenu i prezimenu.

U daljem periodu sve do danas Subotica je nastavila širenje stvaranjem satelitskih, mikro naselja tako da danas 2011. g. po popisu iz Ureda za biračka pitanja imamo u Subotici čak 1265 ulica, a od toga 31 ulice nemaju svoje nazive, ali nose redne brojeve (Nova… ).

vidi: suarhiv.co.rs/downloads/expannonia/exPannonia_15-16.pdf

[1] O temi promjena naziva ulica u Subotici pisalo se do sada relativno mnogo, ali ipak nеmamo ni jednu potpunu i temeljitu studiju koja bi odgovorila na sva pitanja iz te oblasti. Ovim prilogom pokušava se dati samo skromni doprinos toj temi.

[2] Po tumačenju autoru arhiviste Gašpara Ulmera, 2001.

[3] “Út olyan közlekedést szolgaló területsáv amelynek fálület e celra kászitik elő. Az út lehet küzut,városi út, magánút. Az utak szélessége a kocsiforgalom nagyságához igazodik. Egy kocsi pálzat 2,5 m szálesságnek szokás számitani.” Iz Pravilnika koji je doneo kraljevski komesar Sculteti Ferenc.

[4] HAS, F:008. 9.B.55 od 11.7.1820.

[5] Povjesničar Geza Vaš rekonstruirao raspodjelu kućnih brojeva koji su se koncentrično širili po kvartovima.

[6] Blaško Vojnić, Subotica juče i danas, Subotica 1950.

Oglasi